Intervju: Suzana Jakovljeva:

Intervju: Suzana Jakovljeva: "Da li je zdrava hrana trend ili potreba?"


Razgovarali smo s Suzanom Jakovljevom, vlasnicom prodavnice zdrave hrane Kerč, koja kaže da banjalučko tržište ima sve veće potrebe za zdravom hranom i sve više prepoznaje njen značaj.


Suzana Jakovljeva je na prvom mjestu osoba koja radi posao koji voli i u kojem je postala profesionalac. Kako sama kaže na ovaj način želi promovisati zdrave životne navike u ishrani ali i pomoći drugima da na lakši način dođu do zdrave hrane, čije je tržište još uvijek na nezavidnom nivou.

Da li možete navesti razloge otvaranja prodavnice zdrave hrane?  

Uglavnom želja i ljubav, ali i potreba. Kada smo prije 4 godine otvarali prodavnicu zdrave hrane na našem tržištu se jedva moglo naći prave zdrave hrane. Često se pod zdravom hranom prodaje nešto što to nije ni blizu, pa smo i mi za svoje potrebe često išli u Srbiju da se opskrbimo. Tako smo i došli na ideju da ljubav pretočimo u posao i evo nas sad tu. Iako, kada radite ono što volite to i nije posao, to je poziv, kako kažu.

Kako biste opisali termin "zdrava hrana", tj. šta za Vas predstavlja zdrava hrana?

Zdrava hrana - dobra hrana. Šta je zdrava hrana? Individualno je i nema precizne definicije. Ona hrana koja blagotvorno djeluje na naše tijelo, naše mentalno stanje, naš duh, emocije, cjelokupno stanje našeg organizma. Ono što je lijek za jednu osobu za drugu može biti pogubno. Naš organizam je jedan fantastičan sistem koji odlično zna šta i kada mu treba. I ne možemo pogriješiti ako ga slušamo pažljivo i ako znamo kako da ga čujemo. Sve je u životu vrlo jednostano, ali mi prosto volimo sve da komplikujemo. 

Da li naši sugrađani imaju naviku da kupuju u prodavnicama zdrave hrane ili je to samo onda kad osjete da imaju potrebu za određenim proizvodima?

Sve više ljudi stiče naviku i vodi računa o svom zdravlju. Još uvijek ima puno kampanjaca koji se sjete samo kada već nešto počne da ne štima, ali kako stvari napreduju mi možemo biti više nego zadovoljni. To je i očekivan trend. Često čujem kao da je ‘’ zdava hrana’’ trend i pomodarstvo. Ja se ne bih složila sa tim. Smatram da je to potpuno očekivano i prirodno vraćanje čovjeka prirodi. Mi smo nerazdvojivi dio prirode i predugo smo već i bili udaljeni od nje.

Primjetno je da svijest o značaju zdrave hrane raste u našem društvu, ali šta smatrate da je potrebno u ovom trenutku učiniti da se ljudi dovoljno edukuju  i ko je prvi pozvan i odgovoran da to učini?

Kako sam već rekla, svijest raste i ogromna je razlika u odnosu na vrijeme kada smo mi počeli sa svojom prodavnicom. Ljudi se sve više interesuju, sve su dostupnije i informacije, ali napomenula bih da i tu treba biti pažljiv i paziti na relevantnost izvora i same informacije.

Prije nekoliko godina krenula je bila ideja da se zdrava hrana uvede u vrtiće. Smatrala sam da je to genijalna stvar jer zamislite samo društvo u kojem od ranih godina djecu učite kulturi i pravilnom odnosu prema sebi i svom zdravlju. U zdravom tijelu je zaista zdrav duh. Zdrava hrana zaista neće stvoriti agresivne i depresivne ljude. zdrav način života sam po sebi traži usklađene i druge aspekte i navike i društvo koje počne odgajati takvu djecu može da očekuje sve najbolje od svoje budućnosti i budućih pokoljenja. Nažalost ta ideja nije pravilno shvaćena u vrtićima i nije zaživjela, ali nadamo se da će neko ponovo pokrenuti sličnu inicijativu. Projekti kao što su Gradske bašte u našem gradu i projekat Urbane poljoprivrede daju novu nadu.

Koje namirnice zdrave hrane naši sugrađani najčešće kupuju?

Najčešće se traže voće i povrće, što svježe, što sušeno, čajevi, žitarice, ulja, takođe sve više se traži i prirodna kozmetika.

 

Koliko je kupcima bitna cijena proizvoda i da li je cijena parameter koji utiče na svijest kupca ili je to ipak manjak znanja o dostupnosti ovih proizvoda?

Cijena nije bitan faktor kod osoba koje znaju šta žele i koje razumiju kako nastaju pojedini proizvodi organskog porijekla. Naravno da imamo kategorije kojima cijena igra značajnu ulogu, ali što je više ovakvih prodavnica kao što je naša, te domaćih proizođača organskih proizvoda to će i ponuda biti pristupačnija i cijene niže.

 

Pratite trendove na tržištu poljoprivredno prehrambenih proizvoda, u skladu sa informacijama sa terena šta smatrate da najviše nedostaje na našem tržištu a što bi naši poljoprivredni proizvođači mogli proizvesti po principima ekološke proizvodnje?

Koliko možemo zaključiti, osim voća i povrća, te prerađevina od istih, tu je hrana životinjskog porijekla, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja i sl., zatim, čajevi i  ljekovito bilje, hladno cijeđena ulja, maslaci, brašno i ostale prerađevine od žitarica, kozmetika itd.

Za kraj, da li možete navesti top pet najdražih i top pet namirnica koje izbjegavate u svojoj ishrani?

Kod ovih najdražih teško je izdvojiti samo pet, to bi bile više grupe proizvoda, npr. čajevi, začini kurkuma, cimet, đumbir, organski kakao, himalajska so..., eterska ulja bez kojih ne izlazim iz kuće, moringa bez koje ne ostajem ni dana, koštunjavo voće, svježe voće i povrće se podrazumjeva.

Ono što izbjegavamo su proizvodi sa dugačkim deklaracijama, velikim brojem Eova, sumnjivim porijeklom i sl. Sve što sadrži skrivene šećere, pojačivače ukusa, razne soli zamaskrirane u neke nazive koje većina potrošača ne razumije.

Generalno, držimo se uglavnom domaćih proizvoda i domaćih proizvođača i sve manje kupujemo po velikim tržnim centrima, nije u pitanju nikakav princip, već prosto smanjuje se potreba za njihovom ponudom. Kolika je i ušteda samim tim, ne moram vam ni napominjati.