Intervju:  Milka Tamamović:

Intervju: Milka Tamamović: "Žena može biti uspješna u poljoprivredi, ostalo su predrasude"


Milka Tamamović iz Banja Luke po zanimanju je diplomirani ekonomista i magistar ekonomske diplomatije, odlučila je da napusti posao u struci i unazad nekoliko godina uspješno se bavi proizvodnjom egzotičnog voća i povrća po principima organske poljoprivrede. 


Kako je biti žena u poljoprivredi i da li ima nade za organsku poljoprivrednu proizvodnju kod nas? Pročitajte u nastavku do kakvih smo zaključaka došli u razgovoru sa našom sagovornicom gospođom Milkom Tamamović, jednom izuzetno hrabrom i vrijednom ženom.

Za početak, da li nam možete reći kako ste se odlučili za organsku poljoprivrednu proizvodnju?

Nije bilo teško doći na ovu ideju ako sagledamo faktore u okruženju prvenstveno tržište koje je zatrpano hranom sumnjivog kvaliteta, lošeg ukusa i izgleda. Najviše su me upravo podstakle ta jednoličnost i monotonija u ponudi, skoro da ne postoji ponuda organskih a o bio prizvodima da i ne govorimo.

Da li je danas teško biti žena u poljoprivredi i ko Vam je najveća podrška u ovom slučaju?

Ženi na Balkanu je uvijek bilo teško, u bilo kojoj profesiji pa onda i u poljoprivredi. Poljoprivreda nije ništa zahtjevnija od posla u kancelariji, samo je to ljepši posao, prirodniji, daje više slobode i kreacije. Kako žena osmisli svoju proizvodnju to može da provede u djelo jer ona odlučuje. Na drugim poslovima je teško imati realizaciju vlastite zamisli i vlastite kreacije, takvih poslova je veoma malo dok je dug spisak onih koji se pitaju i onih koji odlučuju. U poljoprivrednom poslu ovako kako radim pitamo se Bog, priroda i ja. Kratak lanac i sve se završava u dogovoru nas troje. Najveća pomoć je razumjevanje prirode, tj cjelokupnosti i jedinstva prirode i čovjeka, kad je to jasno, pomoć od strane supruga je vrlo dobro došla a tu pomoć najčešće imam, posebno kad govorimo o radnoj snazi u bašti.

Na našem tržištu poznati ste kao neko ko proizvodi tropsko i egzotično voće i povrće. Da li je to otežavajući faktor u procesu proizvodnje, ako uzmemo u obzir naše klimatske uslove, tipove zemljišta i sl.?

Jeste, ljudi me prepoznaju po toj proizvodnji. Nije otežavajuće jer nam se klima mijenja, pa samim tim i egzotici lakše uspijevaju. Prilagođavam našim uslovima ono što lako može da se gaji kao jednogodišnji zasad. Recimo biram one višegodišnje biljke koje su otporne na minusno stanje zimi a ima ih puno. Naša zemlja je prava rajska zemlja za mnoge neobične kulture. Zemlja je veoma kvalitetna samo joj na pravi način treba pristupiti. Treba joj pomoći da održi vitalnost, strukturu i plodnost. Svaki tip zemlje ima kulturu kojoj baš takav tip zemlje treba, kad se to zna uskladiti zaista nema nikakvih problema dalje u proizvodnji. 

Kakvi su stavovi kupaca prema Vašim proizvodima? Da li ste zadovoljni prodajom?

Prvo bih napomenula da kupce treba upoznati sa proizvodom i  treba ga obučiti da uvidi kvalitete novih proizvoda. Upoznati ga sa načinom gajenja, sa porijeklom i kvalitetom sadnog materijala i na kraju sa načinom konzumiranja proizvoda. Za sve to je potrebno vrijeme, strpljenje i novac. Na kraju to je sudbina pionira u bilo kom poslu. 20 godina sam utošila na priču o batatu, da bi on danas na našem tržištu bio već prepoznatljiv proizvod. Od tog rada najviše imaju koristi oni koji sad kreću sa proizvodnjom kao i veletrgovci i prodavci jer imaju već pripremljeno tržište, ljudi već dosta znaju o batatu, znaju o prednostima te biljke i njenom značaju u ishrani djece, sportista, starijih i dijabetičara. Nisu ulagali ni fenig u marketing a kupci im dolaze kupuju. Radila sam puno na toj biljci i njenoj popularizaciji na području Balkana. Donijela sam ga 1998. godine na ove prostore i upoznala sa našom zemljom, rodila se ljubav i mi imamo naš domaći batat, u našoj zemlji u našim baštama proizveden. Dakle, za sve ima prostora ali za sve je potrebno dosta rada i truda, kupce treba navići na proizvod, a tržište obezbjediti dovoljnim količinama. 

 

Po Vašem mišljenju da li vidite perspektivu u organskoj poljoprovrednoj proizvodnji kod nas?

Da, ta  perspektiva  postoji, ona  je  neminovnost. Ljudska  svijest  raste i  sve  više  ljudi  zahtijeva  i traži  kvalitetniju i sigurniju hranu  za vlastite  i porodične potrebe.

Za kraj, pitanje koje volimo da postavimo svim našim sagovornicima, a to je da nam navedete top pet namirnica koje rado konzumirate u ishrani i top pet namirnica koje izbjegavate?

Izdvojila bih sve voće i povrće, posebno stare voćne i povrtne vrste ali i divlje šumske biljke. Volim gljive, pošto gljive iz prirode brane, od gajenih gljiva mogu da preporučim bukovače i šitake gljive.

Namirnice koje ne kupujem i ne koristim u svojoj i porodičnoj ishrani a to su uglavnom umjetni zaslađivači, mesne prerađevine, gazirana pića i kafa, napitci, sitne grickalice i slatkiši, takođe i tjestetnine veoma rijetko kupujem, kao i dodatke jelima različitih naziva.

Fotografije korištene u tekstu nalaze se u vlasništvu gđe. Milke Tamamović